svakim danom osim nedelje 16-20h

CELO TELO TU ME BOLI

CELO TELO TU ME BOLI
5,0
Rated 5,0 out of 5

19.04. PETAK – KUPI KARTU
11.05. SUBOTA – KUPI KARTU
24.05. PETAK – KUPI KARTU

TEATAR NA BRDU, Velika scena
Turgenjevljeva 5, 11030 Beograd

Trajanje predstave: 1:30h

Nova predstava Nikole Pejakovića – „CELO TELO TU ME BOLI“
Igraju:  Radovan Vujović, Andrijana Oliverić, Svetlana Bojković
Tekst i režija: Nikola Pejaković.

Ovom predstavom je Nikola Pejaković nastavio saradnju sa Teatrom na Brdu i posle uspešno postavljene predstave „Šećer je sitan osim kad je kocka“, vratio se komediji koju je i pisao po motivima „Lekcije“ Ežena Joneska.

Reč reditelja:
 
Komedija Celo telo tu me boli, poigrava se sa aktuelnim, savremenim bolestima društva, kombinujući ih sa svevremenskim problemima koji prate odnos dominantne majke i sina jedinca; odnos koji se kreće od žestokih sukoba do krajnje prisnih odnosa u kojima dominira majčina malograđanština i sinovljeva razmaženost.
 
Majka odlučuje da tajno, bez sinovljevog znanja, napiše oglase i polepi ih po Košutnjaku i Banovom brdu kako njezin sin daje časove iz matematike, ne bi li ga pokrenula i trgnula iz apatije i krajnje depresije u koju je upao. Njih dvoje žive u velikoj kući na Banovom brdu. Njihov otac i suprug, Živan, davno je umro, a njih dvoje su ostali da žive jedan mlitav i dosadan život, u zajednici koja ni po čemu nije prirodna.
 
Sin ništa ne radi, samo duva travu i gleda TV, tonući u krajnju nezainteresovanost za život i svet napolju. U tu kuću, jedno jutro, ulazi mlada žena, kojoj trebaju instrukcije iz matematike. Ona pokreće čitav niz situacija koje, na kraju, uz obilje komičnih obrta, dramatično utiču na njihove živote. Posle tog jutra, u njihovim životima ništa neće biti isto.
 
Komad je nastao po motivima Lekcije, Ežena Joneska, i priča jednu apsurdnu priču o našem vremenu koje se, po mnogo čemu, može nazvati – vreme apsurda.
 
Iako se čini kao gotovo dnevno-politički aktuelna, ova priča zahvata probleme koji su stari koliko i ljudski rod. Društvo tone u greh i prostakluk, bez obzira što se određeni delovi društva, nazigled, snažno opiru tome. Publika će prepoznati događaje i karaktere iz svoje okoline, smejaće se i podsmevati onima na sceni, ali će moći i da oseti sebe kao deo tog problema. Ovaj komad ne abolira nikoga, svi su krivi, nema nevinih.
 
Ostaje nam samo da se tome smejemo.